Osnovi prava kojima je  u  Srbiji stvoren okvir za  zaštitu autorskih prava na računarskim programima čine sledeći propisi:

 

1.      Zakon  o  autorskom  i  srodnim  pravima  (Sl. Glаsnik RS" br. 104/2009)  –  koji  izričito  predvidja  da računarski  programi  predstavljaju  autorsko  delo ( čl. 2 )  i  propisuje  novčane  kazne  do 3.000.000,00 dinara za privredni prestup u slučaju izvršenja radnji kojima se vrši povreda autorskih prava na njima (za pravno lice), odnosno do 200.000,00 dinara (zaodgovorno lice u pravnom licu), kao i da takve radnje predstavljaju prekršaj ukoliko ih izvrši preduzetnik (novčana kazna do 500.000,00 dinara) ili fizičko lice (novčana kazna do 50.000,00 dinara) čl. 215-217;

2.      Krivični zakonik (2005) – koji u članu 199. kao posebno krivično delo predvidja „neovlašćeno iskorišćavanje autorskog dela ili predmeta srodnog prava“, za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina;

3.      Zakon o Obligacionim odnosima (1978), koji predvidja da nosilac autorskog prava može, umesto naknade štete po opštim pravilima, zahtevati od lica koje nelegalno koristi računarske programe naknadu u iznosu trostruke vrednosti nelegalno korišćenih računarskih programa;

4.      Zakon o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine (2006) – kojim se uredjuju posebna ovlašćenja nadležnih organa (izmedju ostalih i ministarstva nadležnog za poslove finansija, preko poreskih inspektora i poreske policije, kao i ministarstvo nadležno za poslove trgovine, turizma i usluga, preko tržišne inspekcije) radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine;

5.     Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala (2005) – koji uredjuje nadležnost i ovlašćenja posebnih organizacionih jedinica državnih organa radi otkrivanja, krivičnog gonjenja i sudjenja za krivična dela kod kojih se kao objekat ili sredstvo izvršenja krivičnih dela javljaju računari i  računarski sistemi, mreže i  podaci, kao i  njihovi proizvodi u materijalnom ili elektronskom obliku (s tim što je u slučaju da se radi o krivičnim delima protiv intelektulne svojine uslov za primenu ovog zakona da broj primeraka autorskih dela prelazi 2000 ili nastala materijalna šteta prelazi iznos od 1.000.000 dinara);

6.      Zakon o odgovornosti pravnih lica za krivična dela (2008) – koji predvidja odgovornost pravnih lica za krivična dela koja u okviru svojih poslova, odnosno ovlašćenja učini odgovorno lice u nameri da za pravno lice ostvari korist, pri čemu se pravnom licu može izreći kazna (novčana kazna do 500.000.000,00 dinara ili prestanak pravnog lica), uslovna osuda i  mere bezbednosti (zabrana obavljanja odredjenih registrovanih delatnosti ili poslova, oduzimanje predmeta i javno objavljivanje presude).

7.      Zakonik o krivičnom postupku (2001) – koji sadrži odredbe procesnog karaktera kojima se predvidjaju procesni mehanizmi i ovlašćenja nadležnih organa u pogledu otkrivanja i procesuiranja učinilaca krivičnih dela uopšte, pa tako i krivičnih dela protiv intelektualne svojine (ako pojedini elementi nisu posebno regulisani Zakonom o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala).

©2024 Digit Consulting doo. All Rights Reserved.

Search